Režija/ Alban Ukaj
Dramatrurgija/ Bojana Vidosavljević

Igraju/ Snežana Bogićević, Jasenko Pašić, Alban Ukaj, Basheskia & EQ

Scenografija/ Mirna Ler
Kostimografija/ Lena Samardžić
Muzika/ Basheskia & EQ
Video/ Emina Kujundžić
Fotografija/ Velija Hasanbegović
Dizajn/ Đorđe Jovanović

Radnja drame “Nigdje nikog nemam” postavljena je u postapokaliptično društvo gdje su emocije, sjećanja i empatija zabranjene. Autorski tim fokus predstave usmjerava na negiranje genocida, kolektivnu krivicu, veličanje ratnih zločinaca i odbijanje suočavanja sa prošlošću.

„Vjerujem da je i Edward Bond u strepnji za bolju budućnost pisao ovaj Orvelovski komad. Pisao ga je da upozori svoje gledaoce šta ih čeka ako se opuste I prepuste svoju volju nekom diktatoru!..Jer diktatura je način života i to je I vjera I škola i porodica I umjetnost I znanje I zdravlje I vojska…I štasve ne!!..

Diktatura je diktatura u svemu!..

Toga se plašio Bond kada je ovo djelo pisao I pokušao da nas upozori da se ne damo zavesti slatkim pričama nego da se uzdamo u svoj sistem zaključivanja i da ga štoviše usavršavamo. Govori se o strahu malograđana, govori se o bolesti odnosa u kući I porodici, o bolesti odnosa u muško-ženskoj komunikaciji!…Govori se o strahu pred autoritetom koji krnji svaki korak ka komunikaciji.“

Alban Ukaj, reditelj i glumac