Na sceni punoj opasnih predmeta su, između ostalog, sjekira, stol sa četiri sjedeća mjesta, 2 šarafcigera, 2 kanistera, čekić, čakija, zamišljena stijena, konopac, mikrofon i saksofon, krampa, plastična vrećica, gitara i produžni kabl, jedan zec i četiri izvođača. Četiri sina kao i bilo koja druga četiri sina u koje dobri žitelji gledaju i od njih mnogo očekuju.

Polazeći od pitanja kako djelovati u svijetu ratova i agresije, autorski projekt „Mekoća“ pokušava pronaći nove, nepoznate prostore u zajedničkom mišljenju trenutka u kojem danas živimo. Baveći se pojednostavljenim svijetom hijerarhije kojim vlada hegemonijski maskulinitet i nasiljem kao primarnim principom organizacije društva u kojem je najvažnije preživjeti, dominirati, imati kontrolu, pobijediti, sakriti emocije, i još 6 stvari, rastvarali smo prostore prodora nježnosti i ranjivosti. Predstava kroz stalno poigravanje sa žanrovima i igrom između stroge strukture i potpunog kaosa, nastoji rasvijetliti uvriježene pritiske maskuliniteta, ali i pozorišne mehanizme na koje smo gledalački naviknuti. Da li je moguće zamisliti svijet u kojem je briga o drugome osnovni princip djelovanja? Da li postoji svijet radikalne mekoće i kako ona izgleda?