U Sarajevskom ratnom teatru SARTR,  počeo proces rada na predstavi „Mjera za mjeru“  Willama Shakespearea, u režiji Mirka Radonjića.

“Šekspirov problemski komad „Mjera za mjeru“ dobio je u posljednjem periodu opet na svojoj popularnosti ponajprije zahvaljujući #MeToo pokretu. I zbilja, narativ o licemjerju naoko moralno uzvišenog čovjeka i njegova ucjena mlade, tek zamonašene djevojke da počini blud ne bi li od smrtne kazne spasila svog zabludjelog brata, ne samo da na slikovit način govori o horor manifestacijama muške moći već otvara i cijeli prostor dodatnih aktuelizacija glede zloupotreba svjetovnih i crkvenih velikodostojnika. Ipak, prije nego li se olako oslonimo na ovu zicer aktuelnost samog teksta, vrijedi zaroniti malo dublje i postaviti sebi pitanje: koju to priču Shakespeare želi da ispriča ovom storijom kroz koju se sa jednakom nonšalancijom kreću i časne sestre i kurve, u kojoj za seksualni čin učinjen iz ljubavi sljeduje smrtna kazna, u kojoj najmoralniji među muškarcima mora da proguta svoju strogoću sluđen licem mlade djevojke, a sestra stavlja svoj himen ispred bratovljevog života? Uvjerenja smo da žanrovski miks i niz zapleta i podzapleta koji se ogledaju jedni u drugima – sve sredstva tako tipična za ovog pisca – u ovom slučaju služe kao pogon da se ispriča priča o nemogućnosti da naša biologija bude ukroćena ikakvim zakonima, bilo da dolaze od ljudi ili od onoga što nazivamo nebo. A zalagati se za taj stav nije pitanje animalnosti, već upravo dubokog humanizma. Formalno, naša predstava će se sastojati od dva dijela bazirana na dva različita principa: principu askeze i lišavanja, te principu izobilja i pretjerivanja, gdje ćemo pozorišnim jezikom a na fragmentima Shakespearevog teksta probati da dvije mjere iz naslova stavimo na taseve vage. Možda zarad balansa, a možda zarad prevage i pucanja – vrijeme će pokazati.” – Reditelj Mirko Radonjić