O NAMA

Teatar kao prostor jedinog mogućeg djelovanja, istraživanja, savladavanja stigamtizacije, prostor krika, utjehe i snova.  Teatar u kome se rađa ideja, razvija, raste na sceni i u konačnici najbitnije dijeli sa publikom.

Sarajevski ratni tetar SARTR nastao kao egzistencijalna potreba građanki i građana pod opsadom.

SARTR, ako bismo raščlanili riječi:

• sarajevski – šarmantan, duhovit, snalažljiv, multikulturalan.
• ratni – nikako nasilan. Pobunjenički, zaštitnik “malog čovjeka”, isključivo kao otpor, nikada žrtva.
• teatar – mjesto u kome se gleda, vidi i obzervira.
• SARTR i (Jean Paul Sartre) kao predstavnik egzistencijalizma čini se izvrsnim za paralelu Sartrovog djela “Egzistencijalizam kao humanizam” (L’Existentialisme est un humanisme, 1946).

Jean Paul Sartre je smatrao da “egzistirati” znači jednostavno biti tu, ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo.

Samo čovjek može odrediti bit za sebe samoga: “Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet – i definira sebe kasnije.”

Živimo u savremnom ali okrutnom svijetu, dehumaniziranom, u kome se ljudi suočavaju sa mukama, ne žive, preživljavaju ili tačnije imitiraju život. Teatar SARTR pokreće čovjeka, svog gledaoca, umjetnika i svakog ko djela u tom prostoru. Čovjek je u SARTR-u potpuno slobodan ali itekako društveno odgovoran. SARTR je teatar u komo podsjećamo na empatiju i etiku. Pokreće čovjeka na stvaranje, iz čega nastaje plemeniti umjetnički čin.