Danas je u Sarajevskom ratnom teatru SARTR, odžana press konferencija povodom premijere predstave CVJETOVI SREBRENICE po tekstu Aidana Hehira, a u režiji Lare Parmiani.

Premijera predstave CVJETOVI SREBRENICE
Danas je u Sarajevskom ratnom teatru SARTR, odžana press konferencija povodom premijere predstave CVJETOVI SREBRENICE po tekstu Aidana Hehira, a u režiji Lare Parmiani.
Direkotirca SARTR-a Maja Salkić zahvalila se prisutnim i istakla:
„CVJETOVI SREBRENICE” veoma su važna predstava i rezultat međunarodne saradnje s pozorištem Legal Aliens Theatre iz Londona i MESS Festivalom iz Sarajeva. SARTR, kao teatar nastao tokom opsade Sarajeva, ima odgovornost da zajedno sa svim umjetnicima čuva kulturu sjećanja i da kroz umjetnički izraz podsjeća na važnost empatije, mira i ispravnog tumačenja historijskih činjenica. Prije godinu dana započeli smo razgovore o projektu i tekstu CVJETOVI SREBRENICE autora Aidana Hehira. Naša želja bila je govoriti o Srebrenici – u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ali i na evropskim teatarskim scenama. Genocid u Srebrenici predstavlja najteži historijski zločin počinjen na Balkanu i u Evropi, a suočavanje s tim događajem ključno je za izgradnju pravednog društva. Kroz pozorište, posebno mladi, mogu učiti o empatiji i važnosti sprječavanja ponavljanja tragedija u svijetu – prije svega kroz poštovanje prema žrtvama i promovisanje univerzalnih vrijednosti, te globalne borbe protiv mržnje, diskriminacije i ratova. Osjećam veliko poštovanje prema ekipi SARTR-a, a posebno prema gostima koji su, kao glasnici Evrope, preuzeli odgovornost govoreći o ovoj za nas izuzetno važnoj temi.”
Lara Parmiani, rediteljica predstave CVJETOVI SREBRENICE i osnivačica pozorišta LegalAliens u Londonu, izjavila je da je projekat nastao spontano, nakon što joj je tokom boravka na Kosovu poklonjena knjiga Aidana Hehira. Knjiga je, prema njenim riječima, otvorila pitanje odnosa između promatrača i onih koji žive posljedice tragedije – te kako premostiti taj jaz i graditi istinsku solidarnost.
“Jedna od glavnih poruka i knjige i predstave — kako da pređemo granicu puke komemoracije i stvorimo zajednička sjećanja kao ljudi, koja možemo dijeliti kako bismo uticali na sadašnjost. Srebrenica nije neka izolovana tragedija koja se desila samo u ovoj zemlji — nažalost, genocid se i dalje dešava. Meni je bilo važno povezati Srebrenicu sa drugim dijelovima svijeta gdje se dešava nasilje. Ljudi na Zapadu to posmatraju sa strane, uvijek postoji ta dihotomija između zemalja u kojima se nasilje dešava i onih koji su samo posmatrači.”
Posebno je istakla važnost ženskog hora koji u predstavi simbolizira vječnu čuvaricu pamćenja – entitet izvan vremena i prostora. Predstava je, kako je naglasila, fizički i vizualno snažna, s fokusom na pokret i slike koje nadilaze jezičke barijere, što je ključno za međunarodne izvedbe.
Parmiani je izrazila zahvalnost Sarajevskom ratnom teatru i direktorici Maji Salkićć na podršci, ističući koliko im znači što predstavu izvode upravo u Sarajevu, u godini kada se obilježava 30. godišnjica genocida u Srebrenici.
Becka McFadden je istakla da je pokret bio suštinski element predstave. Po njenim riječima, u predstavi su se isticala tri različita tipa likova: Akademik, koji je na početku svoje životne priče predstavljao svakodnevni svijet; Ženski hor, koji je čuvao sjećanja na Srebrenicu te svih genocida i geopolitičkih tragedija i Mustafa, liminalna figura koja je povezivala sve te grupe i omogućavala komunikaciju među njima.
Becka je naglasila da su kroz ovu dinamiku istraživali različite likove — ne samo kroz dijalog, već i putem njihovog fizičkog izražaja i prisustva. Radom sa konceptom utjelovljenog sjećanja , izvođači su koristilivlastita iskustva, prenoseći dubinu svojih unutrašnjih istina.McFadden je izrazila veliko zadovoljstvo što je imala priliku učestvovati u ovom projektu i prisustvovati premijeri predstave u Sarajevu povodom obilježavanja 30. Godišnjice.
Selma Alispahić prvakinja SARTR-a je izjavila: „Ovo je predstava koja govori o Srebrenici, a povodom 30 godina genocida u Srebrenici ali i predstava koja šalje veoma snažnu poruku humanosti, solidarnosti i svijesti o tome da je svaki genocid koji se ikada desio u svijetu i koji se dešava i danas i naš genocid. Mi nemamo pravo da se distancirano od ljudske patnje koja je proizvedena neljudskim aktovima nasilja i ubijanja. Ali zbog toga što mislim da je samo pitanje historijskog trenutka kada ta patnja može doći na naš kućni prag. Veoma sam zahvalna ekipi Legal Aliens teatra i ekipi Sartra, na čelu sa Majom Salkić kao i internacionalnom teatarskom festivalu Mess koji su se udružili da ispričaju priču o Srebrenici. Jer smatram da su to teatrske kuće koje su uvijek bile predvodnici a i danas su najglasnije u očuvanju sjećanja na sva stradanja u gradovima BIH i svijeta. Zahvalna sam i kolegama koji dolaze iz raznih krajeva svijeta jer su pokazali potrebu, želju i odgovornost da učestvuju u ovakvoj priči. Mi nemamo geografski ni historijski pravo da se umorimo od priče o Srebrenici, kao i o svim gradovima BIH od Prijedora, Foče, Višegrada… zbog toga što zaborav ne može biti luksuz u našem životu. Mi ne možemo uopšte računati na to da imamo pravo da se umorimo od ovih priča, jer smatram da je sjećanje uslov našeg opstanka, a predstava CVJETOVI SREBRENICE je dostajanstven doprinos tom sjećanju.“
Edin Suljić, glumac porijeklom iz BIH je rekao: “Izuzetna je čast za svakog umjetnika i svaku ljudsku osobu biti dio takvog projekta. Duboko sam zahvalan svima koji su u njemu sudjelovali. Povratak u svoj kraj nakon toliko godina i pokušaj doprinosa očuvanju istine predstavljalo je veliku obavezu. Uložili smo maksimalan trud kako bi iznijeli dubinu vlastitih duša i izrazili zahvalnost onima koji su sačuvali Bosnu kao pravnu državu i geografski prostor.”
Cillian O’Donnachadha, glumac porijeklom iz Irske je rekao da su radili na ovom projektu oko godinu i po dana. Svakog dana su kao glumci pokušavali saznati više informacija, a kad je došao u Sarajevo, postalo je još dublje, mnogo snažnije i gotovo preplavljujuće. Istakao je da je rad na predstavi izuzetno potresno iskustvo.
Obično, rekao je, kada glumiš neku predstavu, pokušavaš pronaći nešto iz svog ličnog života na šta se možeš povezati, da uneseš taj osjećaj u sebe. Dok je u ovoj predstavi, od samog početka, dovoljno samo slušati ono što se govori — baš kao član publike. I to je sve što je potrebno da te odvede duboko unutra i da osjetiš sav bijes i krivicu.
Taz Munyaneza, glumica porijeklom iz Rwande je izjavila da je zaista počašćena što je dio obilježavanja 30. godišnjice. Istakla je kako ta jedinstvena kombinacija teme i njenog ličnog
iskustva čini ovaj projekat značajnim za nju. Kada je razmišljala o svojoj prošlosti i kako ona doprinosi bilo kojem umjetničkom djelu, shvatila je da je upravo njeno lično putovanje dovelo do ovog angažmana.
Taz je izrazila nadu da iskustva svih učesnika, neki sličniji njenom sopstvenom, drugi manje, i da će njihova istinitost, snaga i moć stvoriti snažan, važan i vjerodostojan umjetnički izraz. Dodala je da je upravo takva vrsta umjetnosti ona kojoj teži, i koju publika zaslužuje.
Valeriia Poholsha, glumica porijeklom iz Ukrajine je izjavila da je izuzetno počašćena što je prisutna obilježavanju 30. godišnjice od počinjenog genocida u Srebrenici te što na taj način može izraziti poštovanje prema žrtvama. Kako je naglasila, kao Ukrajinka iz zemlje koja također prolazi kroz strahote, smatra važnim reći: „Ja sam uz vas“ — i želim da me čujete, kao i druge kroz ovu specifičnu priču, a posebno bosanski narod. Za nju su sjećanja ključna za očuvanje istorije i izgradnju boljeg svijeta. Poholsha je zaključila da je ova predstava, prije svega, o ljudskosti i životu.
Premijera predstave CVJETOVI SREBRENICE je zakazana za 9. juli u 20 sati, a reprize su 10. jula u 13h i 20h.