Originalna drama “Tramvaj zvani čežnja” napisana  1947. godine, možda je i najpoznatije djelo čuvenog američkog dramatičara Tennessee Williamsa. Postavka ovog kultnog djela, nastala je kao diplomski rad Dine Mušanović na predmetu Gluma na Akademiji Scenskih Umjetnosti.

Glumica Dina Mušanović o predstavi:

“Tramvaj zvani čežnja”     je tekst o ljudima na prekretnici. Onim koji se na prekretnicama snalaze i onima koje prekretnice pregaze. Tu nije riječ o pozitivcima i negativcima, kao što, uostalom, u dobroj književnosti nikad i nije. Nije ni riječ o istini i laži, iako se mnogo o istini i laži govori. Riječ je o ljudima koji vole i koji su spremni zavući ruku u moralni gnjilež da bi održali komadić iluzije o vlastitom dostojanstvu. Ljudima koji su spremni žrtvovati moralnost na oltaru sreće.

“Tramvaj zvani čežnja” je predstava o nama. Uvijek smo na nekim prekretnicama, i uvijek nas te iste prekretnice pregaze. Kao Blanche Dubois, vjerujemo u dobro, ali ga se bojimo. Vjerujemo u istinu, ali je, radi vlastite sigurnosti, rijetko govorimo. Istina nas ujeda, te rane smrde kao Filoktetove rane, ali uporno i tvrdoglavo vjerujemo, da je u momentu kad se svi računi svode, istina, dobrota i nježnost nešto što će nas spasiti. Kao ni za Blanche, niko ne navija za nas.

U predstavi “Tramvaj zvani čežnja” sukobljavaju se moć i nemoć, istina i laž, moral i dekadencija, nježnosti i surovost. Zazivaju se ljubav, moral, bratstvo, porodica, ali sa scene tiho grmi jedna te ista istina: Blanche, Stanley, Stella, Mitch, svi mi, jednako smo nesretni. I jednako čeznemo. Za jasnoćom u zamagljenom svijetu.