ODRŽANA PRESS KONFERENCIJA POVODOM PREMIJERE PREDSTAVE „MOJ SIN SAMO MALO SPORIJE HODA“
Danas je u prostorijama Sarajevskog ratnog teatra održana Press konferencija povodom premijere predstave „Moj sin samo malo sporije hoda“ Ivora Martinića, a u režiji Ivana Plazibata, koja će biti izvedena 8. decembra u SARTR-u. Današnjoj Press konferenciji su prisustvovali VD direktorica SARTR-a Maja Salkić, reditelj predstave Ivan Plazibat, dramaturginja Nejra Babić, te glumci Snežana Bogićević, Mirela Lambić, Enes Kozličić i Matea Mavrak.
Maja Salkić je istakla zadovoljstvo radi saradnje sa Ivanom Plazibatom i to na tekstu Ivora Martinića koji je u SARTR donio klasičan dramski tekst sa vrlo jakim ženskim likovima i zanimljivim ženskim ulogama koje ostvaruju glumice u ovoj predstavi. Istakla je kako je ovo bio jedan lagan proces koji je protekao u smirenoj, lagodnoj i vrlo prijatnoj atmosferi kojoj je bilo zadovoljstvo prisustvovati.
Ivan Plazibat, reditelj predstave izrazio je zadovoljstvo što je nakon rada u pozorištima u Banja Luci i Zenici, imao priliku raditi i u Sarajevu u SARTR-u i to na tekstu Ivora Martinića koji po njegovom mišljenju najbolje govori o tranzicijskom i posttranzicijskom blues-u ,a kroz puno osjećajnosti i humora i to kroz stil koji je kombinacija stilova Pedra Almodovara i Dubravka Ugrešić.
Nejra Babić, izrazila je zadovoljstvo kada imate priliku da radite na dramskom tekstu i bavite se nevidljivom dramaturgijom, jer tekst koji imate pred sobom je skoro pa savršen.
Snežana Bogićević govorila je o izazovu koji je za nju predstavljalo igrati majku dvoje odrasle djece. O liku Mije koju igra u ovoj predstavi rekla je „Prihvatanje ne znači rezignaciju. Prihvatanje je aktivna sila koja nas gura naprijed u budućnost, olakšavajući bol i neizvjesnost. Mia spozna da prihvatanje bolesti djeteta ne umanjuje njenu ljubav i požrtvovanost, već mu pruža život“.
Mirela Lambić istakla je da je Rita, lik koji igra u ovoj predstavi, lik koji jako puno govori, i ako se pojavljuje u samo tri scene to je lik koji je vrlo kompleksan i na osnovu kojeg bi se mogla napisati monodrama. Izrazila je uzbuđenje što je u novoj predstavi nakon pauze od pet godina i sreću što je ponovo na sceni.
Enes Kozličić izrazio je zahvalnost za priliku da sudjeluje u ovom projektu, te zadovoljstvo zbog mogućnosti saradnje sa Ivanom Plazibatom i ostatkom ekipe, ističući koliko je parnerska igra važna na sceni, te da je lik Branka jedna od najjednostavnijih i najtežih uloga koje je imao do sada.
Matea Mavrak se zahvalila kolektivu i ansamblu predstave, jer se u svakom momentu osjećala dobrodošlo. Istakla je da je tim predstave sačinjen od kombinacije mladosti i iskustva, te da je bilo zadovoljstvo, kroz proces, pratiti glumački mozak starijih kolega i surađivati sa Ivanom koji je konkretan i direktan i sa kojim je u svakom trenutku znala šta očekuje od nje.